Sunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sustava . Osim Zemlje i drugih planeta, oko Sunca kruže i kometi, asteroidi, trans-neptunski objekti u Kupierovom pojasu  i čestice prašine.

Sunce je zvijezda spektralnog tipa G2, što znači da je veća i toplija od prosječne zvijezde, ali nije dovoljno velika da bi se klasificirala pod velikim divovima Životni vijek zvijezda ovog spektralnog tipa je oko 10 milijardi godina, te se pretpostavlja da je Sunce na polovici svog životnog vijeka.

U središtu Sunca vodik se nuklearnom fuzijom pretvara u helij. Oslobođena energija biva izračena sa sunčeve površine u obliku elektromagnetskog zračenja, te manjim dijelom kao kinetička i toplinska energija čestica sunčevog vjetra i energija sunčevog magnetskog polja.

Zbog ekstremno visokih temperatura, materija se pojavljuje kao plazma. Posljedica toga je da Sunce ne rotira kao čvrsto tijelo. Brzina rotacije je veća na ekvatoru, nego u blizini polova, zbog čega dolazi do iskrivljenja silnica magnetskog polja, erupcija plina sa sunčeve površine i stvaranja sunčevih pijega (protuberanci). Ove pojave nazivamo sunčevom aktivnošću

Promjene koje opažamo na Suncu i nazivamo sunčeva aktivnost odvijaju se periodično u cikusima prosječne duljine 11 godina. Ciklusi variraju u duljini, između 8 i 15 godina. Ove promjene obuhvaćaju:

• količinu izračene energije
• brojnost i raspored pjega
• brojnost sunčevih baklji
• oblik i veličina korone

Vremenski period najveće aktivnosti naziva se sunčev maksimum. Može trajati nekoliko godina, ovisno o aktivnosti pjega i baklji. Postoje i dulja periodička razdoblja sunčeve aktivnosti. U povijesti je poznat Maunderov minimum, razdoblje u drugoj polovici 17. st. tijekom kojega je broj sunčevih pjega bio izuzetno malen. Zbio se istovremeno sa periodom hladnih godina, nazvano malo ledeno doba. Ne zna se sa sigurnošću korelacija između ledenog doba i smanjene sunčeve aktivnosti